Lavanda iz Pekici: Mirisni kruh i kažun iz snova
Istarski kašteli: Kuga, ratovi i vještice ne mogu im ništa
02 lip 2018Kada sam prvi put prolazila kroz tu gustu šumu nedaleko sela Pekici kraj Savičente osjetila sam snažan miris lavande. Nije mi bilo jasno od kuda dolazi taj intenzivan miris koji opija, a usred sam guste šume. Pogledala sam na desno, a tamo kroz krošnje zelenila uočim nešto ljubičasto. Povikah Korini: “Stani! Moramo onamo!”. Pustile smo bicikle nasred puta i kroz gusto granje preskočile suhozid. Odjednom smo se našle u pravoj bajci. Oko nas predivna njima puna lavande u punom cvatu, a na sredini pitoreskni kažun. Jesmo li došle u Provansu ili što je ovo?
Nismo se mogli odvojiti od tog prizora, od te ljubičaste ljepote. Išle smo na istu lokaciju i dvije godine poslije, ali nismo naišli na puni cvat lavande iako je prizor ponovno bio impresivan. Vratile smo se prije deset dana u društvu Snježane. I tada smo odlučile malo više uživati u mirisu i slici.
Naravno, već nakon prvog posjeta poljima lavande znala sam da pripadaju obitelji Pekica iz istoimenog sela. Oni se tim poslom bave već 12 godina, a sve je počelo kada je u Vodnjanu pokrenut projekt sadnje lavande na zapuštenim zemljištima, po uzoru na podizanje nasada maslina i vinove loze.
LAVANDA NA NEOBRAĐENOM ZEMLJIŠTU
Nažalost, taj projekt nije bio toliko uspješan, ali nekoliko obitelji ostalo je u poslu. Među njima i Aleksandra, Feručo, Valerio, Emil i Mihael. Danas im je drago, iako na početku nije bilo jednostavno. Aleksandra nam kaže da je ideja bila njezina budući da uvijek voli stvarati nešto novo.
– Odlučili smo posaditi na lavandu na zemlji koja je dotad bila neobrađena i tako smo dobili četiri hektara površine pod tom biljkom koju koristimo za proizvodnju ulja od lavande, suvenira, mirisnih vrećica, hidrolata, sapuna, ali i dodatka hrani. Posadili smo čak 36 tisuća sadnica, priča nam Aleksandra na svom mirnom imanju u selu s desetak stanovnika. A imanje živopisno – na ulazu domaći vrt i krušna peć koja je još u funkciji, zatim nas dočekuju dva tovara u prostranom dvorištu s vozom i pogledom na staru kamenu kuću s ogromno pergolom krcatom bogatim grozdovima. Tu su i kvočka s mali pilićima, a nešto dalje su i guske. Društvo nam prave mali razigrani psići i lijene mačke koje traže najpodobnije mjesto za drijemanje.
Upravo ovdje u tom autentičnom ambijentu Aleksandra i njena obitelj dočekuju svoje goste za vrijeme njihove manifestacije Dani lavande početkom srpnja, ali i kada god im se najave grupe. Idealna je to prilika da predstave svoje proizvode, ali ne samo suvenire i kozmetiku, nego i nešto što se može pojesti i popiti. Ipak su OPG.
LAVANDU MIJESIM U KRUH
– Za hranu koristim naravno jestivu lavandu, a najviše ju posipavam. Jedino ju mijesim u domaći kruh i suhe istarske kolačiće, priča nam dalje Aleksandra, ali ne otkriva recept kolačića. Njena su mala tajna. Ipak kaže – za umijesiti ih potrebno je brašno, maslac ili svinjska mast, lavanda u prahu, jaja, malo šećera, prstohvat soli, kokos, korica limuna, čokolada te šećer u prahu za posipavanje. Ostalo je tajna kuharice. Idealni su uz jutarnju kavu ili čaj. Naravno na terasi s pogledom na zelenilo. Tada miris lavande dolazi najviše do izražaja.
Kruh s lavandom pak radi standardno, jedino što u njega umijesi i mljevenu sušenu lavandu. A svježina koja te opije kada kruh izađe iz pećnice je nevjerojatna. Miris kruha i lavande u jednom. Vrlo neobičan spoj.
A sline definitivno krenu zazubice kada Aleksandra za stol donese i svoju domaću skutu s lavandom te raviole s ovom biljkom. Naime, obitelj ima 14 ovaca i rade svoje mliječne proizvode. Naravno za vlastitu upotrebu. Njen suprug Feručo kaže da su oduvijek u obitelji imali ovce uz jednu kratku pauzu. Ali sada ih više ne daju nikome. A on se s muškom stranom obitelji brine za brojne domaće životinje koje se ovdje mogu vidjeti. To ga uveseljava i takav život ne bi mijenjao za nikakav grad.
OTVARAJU IZLETIŠTE
Kako i bi kada ovdje u hladu svoje pergole nakon napornog dana može popiti čašu soka od lavande ili pak ako želi nešto jače i rakiju. Za rakiju recept ne pitamo, ali sok nas je zaintrigirao.
-Po uzoru na sok od bazge, počela sam pripremati i sirup od lavande. Metoda je ista. Na tri litre vode dodam dvije dupkom pune šake cvijeta jestive lavande, bilo sušene, bilo svježe. To se namače 24 sata. Potom se procijedi, doda 1,5 kilograma šećera, sok od tri limuna pa se to zajedno skuha. Lijeva se u tople boce. Naravno, poslužuje se hladno, najbolje uz skutu s lavandom, preporučuje ova vrijedna domaćica koja zapravo po struci uopće nije kuharica iako su u njenoj obitelji gotovo svi te struke. Ali ljubav prema kuhanju je ipak jača od svega. Zato se nešto ozbiljnije namjerava posvetiti ovom poslu. Iduće godine, kaže, planiraju otvoriti izletište i tome se u potpunosti posvetiti.
– Lavandu beremo oko 15. srpnja kad s nje odlete bumbari. Tada je spremna. U prosjeku od 100 kilograma lavande dobijemo oko litru ulja. Godišnje proizvedemo oko 150 lavandinog ulja, za preradu koristimo destileriju u Nedešćini, a ulje i suvenire plasiramo na kvarnerske i dalmatinske otoke. Doduše, naši se suveniri i lutkice mogu naći diljem svijeta.
Lutkica koju izrađuje Aleksandra svojedobno je na Burzi suvenira u Splitu bila među najboljim etno suvenirima države, hvali Feručo svoju suprugu. Aleksandra kada nije u kuhinji, vrijeme provodi u svojo mirisnoj radionici gdje sprema paketiće sa suhom lavandom, ona i sin šiju vrećice, ona oblikuje mirisne lutke i potom ih pune. Posla ima, ali kada je to užitak, ništa nije teško. A obitelji Pekica lavanda je definitivno više od posla.
