Naoružani Istrijani: Zbirka starog oružja i običaja

– Znate da su nekad Istrijani bili naoružani do zuba? Da, teško je to povjerovati, ali ja vam iz mog iskustva mogu reći da jesu. Doduše, nikada to nisu isticali, niti su se time hvalili. Ali gotovo svaka familija imala je kući neki komad oružja, pušku ili pištolj. Nisu to govorili, nije se to znalo jer je nošenje oružja u Istru uvijek bilo zabranjeno, ali su zato to oružje skrivali gdje god su stigli. Tako danas možete stare pištolje ili puške naći zazidane u zidovima starih kuća, štala, na gredama, u malti, u krovu. Svugdje gdje se nije moglo naći. Oružje su smjeli imati samo oni koji su bili bliski vladajućim strukturama za vrijeme Venecije, Austrije, Italije pa Jugoslavije, priča nam strastveni ljubitelj starog oružja Mario Ferlin iz malog istarskog mjesta Svetvinčenat.

Mario Ferlin u svom muzeju

Upravo tamo, pored velebnog srednjovjekovnog kaštela Morosini-Grimani, nalazi se njegov mali intimni muzej starog oružja iz perioda od 1400. do 1870-tih godina, odnosno, kako nam sam kaže, do gotovog metka. Dio je to njegove goleme zbirke, koju čini oko 150 raznih predmeta od pušaka, pištolja, kubura, topa, noževa, municije, vrećica za držanje municije, i drugih predmeta koju skuplja već godinama.

KRENULO JE OD STAROG REVOLVERA IZ 1889.

– Ovdje je izložen samo dio tih predmeta, ali ja i dalje skupljam i zbirka se nastavlja. Sve je počelo još prije 30 godina iz hobija. Umjesto klasične starine počeo sam skupljati staro oružje. Krenulo je od jednog starog revolvera i 1889. kojeg sam dobio na poklon. Bio mi je velika novost i odmah sam se zaljubio u njega. A i uvijek me „rajcala“ priča da u Istri nije bilo oružja. Uvijek je bila ta priča da su Istrijani nenaoružani, a onda sam počeo nalaziti sve te silne predmete koji kažu da smo kao i svi drugi. Doduše, naše je staro oružje primjerice za razliku od slovenskog ruzinavo, jer smo ga uvijek morali negdje skrivati, priča nam kroz smijeh ovaj kolekcionar. Skrivao ga je i njegovov otac koji je imao staru pušku skrivenu u štali pod gredama, dok ju tada 10-godišnji Mario nije pronašao. Ali kada mu je otac shvatio da mu je puška postala igračka, netragom je nestala.

Hobi je, međutim, veli, jači od svega. Stoga je bilo samo pitanje vremena kada će sve to staviti na jedno mjesto i izložiti javnosti. To je konačno i učinio prije tri godine otvorivši zbirku koja krije ogromna iznenađenja, često neznana. Ali uvijek ljubazni Mario, ljubitelj povijesti, tradicije i starih predmeta bez problema će vas uvesti u ovaj tajni svijet koji puno govorio o migracijama i kretanjima ljudi. Jer zbirka krije venecijansko, englesko, tursko, austrijsko, belgijsko i drugo oružje. Od vojnoga, pa sve do civilnoga koje se koristilo tih davnih dana za samoobranu ili lov. I zanimljivo iako je dio oružja iz Osmanskog carstva, da je gotovo svo pronađeno upravo u Istri. Govori to puno o samom stanovništvu koje ga je od nekud donijelo sa sobom na ove prostore, neki kao suveniri, a neki kao  oružje za samoobranu.

-Nekada su Istrijani bili jako siromašni i svatko se snalazio kako je mogao. Mnoge je upravo ta puška ili pištolj spašavao od gladi. Sjećam se da su neki kada bi počeo lov uzimali sa sobom pištolj i dolazili pred zečje brloge jer su znali gdje se nalaze. Čekali bi priliku i doma si donijeli ručak ili večeru. Mnoge je familije to spašavalo od gladi, priča nam Mario koji nakon konačne obnove palače starog kaštela gdje se tokom ljeta odigravaju mnogi festivali poput onog srednjovjekovnog ili Festivala neverbalnog kazališta, zbirku preseliti u te prostore.

– Bilo je već riječi o tome da se zbirka preseli u obnovljenu kulu kaštela, ali na kraju je ostalo na ovome. Sada je u tijeku europski projekt Kulturterra i pomoću tog novca će se urediti sve prostorije i u jednoj od njih će mjesto naći i ova zbirka, koja uostalom tamo i pripada, smatra Ferlin. A i ne laže. Naime, dok je obnavljao zgrade u starom dijelu mjesta gdje se sada nalazi zbirka, naišao je na najvrjednije blago zbirke – stari venecijanski top iz ni više ni manje nego 1400. godine. I što je najbolje to je jedini takav top trenutno na svijetu!

-A našao sam ga sasvim slučajno, priča nam on dalje.

-Kopali smo nešto i odjednom smo naišli na taj metalni predmet. Isprva nisam ni znao što je to, a vidio sam da je služio kao nakovanj. Malo sam ga gledao i shvatio da bi to mogao biti top prema podacima s interneta, a to mi je potvrdio i Janko Jeličić iz Zagreba s kojim surađujem po pitanju čišćenja i održavanja tog oružja. On je svojedobno bio i kustos u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu i veliki je stručnjak za staro oružje. On mi je rekao i da je to jedni takav pronađeni primjerak starog oružja koji je nekada bio dio inventara kaštela te da se radi o jednom od najstarijih topova inače. To se može vidjeti i listini inventure kaštela Morosini-Grimani iz 16. stoljeća koje je radio kapetan kaštela gdje je navedeno koje je sve oružje bilo tamo.

U toj listini se spominje ovakav top te bedemske puške, koplja, helebarde, a zanimljivo da se ne spominju mačevi. A ovaj je top zanimljiv zato jer nije lijevan, već je izrađen od nekoliko komada, a doseg mu je bio i do kilometra. Nažalost, u zbirci nemam bedemske puške koje su bile na našem kaštelu, ali imam identične iz tog razdoblja, priča nam dalje ovaj kolekcionar. Dodaje da je općenito danas vrlo teško naći venecijanske topove iz tog doba.

NIJE BIO RECIKLIRAN KAO VEĆINA TOPOVA

– To je vjerojatno sačuvan jer je služio kao nakovanj. Bio je zakopan u zemlju pa nije bio recikliran kao većina topova. Inače, u doba Napoleona svi su topovi koju su tada bili u muzeju, a iz svake je proizvodnje onaj najbolji bio sačuvan upravo u muzeju, ukrcanu u brod da bi bili pohranjeno u pariškom Luvreu. Nažalost, brod je sa 150 topova potopljen i sada više nema ostataka tih topova, priča nam Mario ovu zanimljivu priču koja je utkana u knjigu talijanskog povjesničara Marca Morina o venecijanskim topovima gdje se spominje i ovaj iznimno vrijedan u savičentinskoj kolekciji.

-Nažalost, nema kugle za taj top, već neke druge koje su puno veće, priča nam dalje. Posebno je ponosan i što ima niz takozvanih civilnih pištolja koje se danas mogu naći samo u Istri.

-Ti su mi pištolji zanimljivi ne zato jer su posebni. Bilo ih je tada očito puno i danas je to najčešće oružje koje se može naći u Istri iz razdoblja proje drugog svjetskog rata. Ali zanimljivo je da su nađeni u toliko broju samo u Istri. Imalo ih je gotovo svako selo, što meni i povjesničarima govori da je očito u vrijeme Austrije poglavarima sela bio dodijeljen po jedan takav pištolj za dizanje uzbune ili neko signaliziranje, govori nam Mario.

Inače, Mario skuplja većinom vatreno oružje, ono hladno baš i ne.

-Ono kupujem nekada, ali samo ako ne mogu kupiti neko vatreno koje bih htio, ali mi je preskupo. Kupujemo samo hladno oružje iz doba Austrije. To mi je tada više kao andol, odnosno utjeha čime da si zaliječim rane, zaključuje kroz šalu ovaj savičentinski čuvar povijesti i starih priča. A njih u ovom povijesnom mjestu ne nedostaje. Samo treba zagrebati u temelje neke stare kuće koja čeka svoju obnovu i da ponovno zasja starim sjajem.